16. OFF-ROAD CUP KRIŽEVCI

U kamp stigli brže od logistike, sreća da postoje prijatelji koji su nam pomogli isprati prašinu iz grla. Ali nismo mi jedini na cesti, jedna ekipa se već vratila s vožnje Adventure roadbook-a i to sa svježim “trofejima”.

Brzinac (umjesto noćnog roadbook-a)

Odvozili drugo najsporije vrijeme.

Fešta u kampu je potrajala dugo u noć, ali mi smo zbrisali. Naravno, ne da bi odmorili, nego na pikado u lokalnu birtiju.

Suvozač je izvukao 414, što znači da startamo predzadnji u soft klasi…a prije nas kreću challange, adventure i hard klase…imamo se čemu veseliti kad svi ostave svoje tragove. Za sve postoji prvi put :).

O roadbook-u

Za RO-BER-TO-a i ekipu je roadbook bio poprilično zahtjevan. U startu smo imali malo problema sa snalaženjem ali nismo bili jedini. Kad smo polovili konce izazov su nam radili neki (obično) kraći dijelovi na kojima je ostao potpis svih ekipa prije nas (posebno onih s većim kotačima i razmacima od tla). Odmah u prvom dijelu trke sam nasjeo na dva panja pokušavajući izbjeći kaljužu, ali bez u tom trenutku vidljivih posljedica. Propuštali smo sve koji su nam se pojavili u retrovizoru, mnoge više puta.

Oko sat vremena nakon početka smo napravili i pauzu. To nas je kasnije brzo došlo glave, ali s druge strane dalo priliku za pomoć ekipi koja je pokušavala svladati dugačak uspon samo s prednjim pogonom…kako nije išlo a nije bilo mjesta za mimoilazak, a nije bilo ni mjesta za kopčati vitlo, pomogli smo nositi plug/sidro i u nekoliko vitljanja dovukli ekipu do mjesta gdje je mimoilaženje bilo moguće.

U nastavku smo se poprilično dobro nosili s izrazito zahtjevnim terenom, RO-BER-TO je pokazivao odličnu trakciju i iskorištavao nešto uži razmak kotača. Čupali smo van sve što bi zaglavilo pod autom, ravnali nosače auspuha i slično. Bilo je dijelova gdje je bio na granici prevrtanja, ali uz malo pridržavanja je prošao. Kočnica je radila povratni udar na pedali. Na točci obaveznog vitlanja (iz sigurnosnih razloga) prošli dobro.

I kad smo već mislili da nas ništa ne može iznenaditi “bubnuli” smo jednom/dvaput ali pošteno…otišla su dva nosača (od tri) centralnog reduktora i to smo odmah uočili, te raznim načinima privremeno povezali (gurtna/vezice). Ono što nismo vidjeli odmah je puknut nosač filtera zraka i savijena lisnata opruga (feder plata) koja nam je zamaknula prednji most nekoliko centimetara. Skrpani koliko se skrpati dalo odvozili zadnjih cca 6 stranica roadbook-a vrlo nježno i polako (dosad vozili polako, ali ovo je bila posebna kategorija sporosti). I uspjeli doći do cilja nakon pet i pol sati, te nekih 47km. Temperatura u kabini bila do 38 stupnjeva.

U kampu smo saznali da je druga soft ekipa odustala, da dva sata barem kasnimo za prvom ekipom koja je izašla i da nam vozilo hard ekipe krpaju dok je adventure ekipa završila bez ogrebotine danas. U kampu nas ekipa koja ne vozi dočekala odličnim roštiljom. Povarili nosač filtera, pojačali ovjes reduktora i gledali kako ostali krpaju svoja “gvožđa”.

Dosta kasnije od nas dolaze ekipe koje su imale ili tehničkih ili navigacijskih problema. Tu se prvi put čulo “Ti si mene ostavio!”. Jedan dio vozila se vozio za nama kad su shvatili da se snalazimo po roadbook-u, ali su zaostali na nekim zahtjevnijim preprekama i više nas nisu ulovili.

Fešta u kampu, uz karaoke, opet potrajala, a mi opet zbrisali, ovaj put bez birtije, barem za mene.

Zadnji dan klase adventure, soft i turist voze skraćeni brzinac, naravno da smo vozili jako dugo/polako da ne bude kvara, ionako nam ne bi utjecalo na rezultat. Odmah ujutro se po kampu orilo “Ti si mene ostavio jučer dva puta!” Jednom u šumi a jednom na fešti.

Klase hard/challange voze posebne ispite

Challange klasa

Ručak i proglašenje

Prije ručka smo konačno uručili utješnu nagradu za sudjelovanje na druženju u Glogovini.

Organizator je morao malo pričekati da počne s dodjelom nagrada jer smo mi klopali u našem kampu i nismo znali da počinje dodjela…a ne može početi bez nas kad prva nagrada ide baš nama…pehar za fair-play.

U turistu nismo imali nikoga, u softu nismo više dobili ništa. Naknadno sam saznao da smo završili na 4. mjestu od 15 posada. Tako blizu a tako daleko.

Brzinac umjesto noćnog roadbook-a, ekipa Zmaj druga.

Hard klasa, ekipa Zmaj treća!

Adventure klasa, ekipa Roni prva!

Vozilo sam polako uspio vratiti doma, a fešta se tradicijski nastavila u lokalnoj birtiji.