Glogovina 2021

Uvod (Družba Pere Kvržice) <- samo za znatiželjne

Iako imamo mi svojeg Peru, koji se uopće ne zove Pero, i iako je nepostojanje mosta također poveznica s pričom iz naslove, priča o Glogovini ima svoje jedinstvene razloge i krivce. No krenimo nekim (ne)redom.

Kako? Zašto? Tko?

Sve je počelo davno…jako davno (2002 mislim)…iz potrebe za vozilom za odlazak na ribičiju, ja bih se usudio reći, glavnog krivca i pokretača. Dijelovi bolničkih kreveta su držali prepiljenog BMW-a u jednom komadu.

Malo po malo je vozilo postajalo sve ozbiljnije a ribički pribor sve skuplji pa se naš krivac lagano odrekao ribičije i financije usmjerio u poboljšanja terenskih sposobnosti vozila. Okupilo se nešto i istomišljenika, simpatizera i *ebača teoretičara. Išlo se gledati neke tamo Croatie, sanjalo se veliko, a radilo polako. Zubi su se lomili u lokalnim šumama a ponos uništavan na trkama u okolici (Križevci, Haganj). Ali koliko god depresivno bilo, uvijek se išlo dalje i (ne uvijek) u bolje preinake.

Davno su već financije prerasle i to debelo one potrebne za ribičiju, ali povratka više nije bilo.

I onda je stigla korona…zatvaranje birtija i svega ostalog…idealna situacija za offroad druženja i liječenje živaca. Lokacija je već postojala, dogovoreno je da ju smijemo koristiti, i rodila se Glogovina. Družba Zmaja iz Glogovine je malo po malo krčila džunglu i oblikovala poligon kakav je danas. Ima li boljeg načina za preživjeti dan žena od bijega u prirodu?

Zadnja trka u Križevcima je pokazala koliko su zadnje promjene na vozilima, testirane velikim dijelom u Glogovini, donijele napretka kod vozača i vozila. A bome i jedno novo vozilo. Naš kamp je konačno prepoznat kao mjesto zanimljivo prekaljenim borcima offroad-a. A kad smo im još pokupili pola svih pehara/medalja koje su imali sve je više pitanja bilo “A što je i gdje je ta Glogovina?”. Iskra ideje da napravimo druženje za prijatelje (ali u trci ljute konkurente) se rasplamsala. Dodatni razlog je u tome što se približavala godišnjica kako smo prerano izgubili jednog od prvih offroadera našeg kraja.  Dvoje je povuklo nas ostale i krenulo se na glavu. U vrlo kratkom roku finiširati kamp, trasirati neku rutu, organizirati sve i napraviti feštu. Bez kluba (i mogućnosti donacija koje se mogu pravdati), bez iskustva u organizaciji takvog događanja i s malobrojnom ekipom. Nekima su se žene zabrinule za zdravlje, a neki s tim nisu imali problema.

Radilo se dugo, naporno i do zadnjog trenutka. Sve je to dva šarafa i pol vure posla.

Druženje u Glogovini (11.09.2021.)

Svanuo je divan dan, ekipa je već ujutro na izmaku snaga, ali stigla nam je pomoć i adrenalin uskače da pokrene klonula trupla. Kamp izgleda solidno, skoro pa imamo i sve za jelo i piće.

Prije dočekivanja gostiju ostalo nam je još odlaskom na groblje pozdraviti jednog od prvih i aktivnijih članova naše offroad ekipe koji više nije s nama. Ako nas gleda od nekud neka zna da ne da nije zaboravljen nego je ovo i za njega.

Iako se kamp popunjavao u skladu s očekivanjima, jedna velika praznina je bola u oči. Čuli smo mi da su zagorci viđeni putem u kružnom toku, ali nismo znali da li su uspjeli iz njega izaći jer nikako ne stižu. A ekipa za šankom spremna, kao i ona s kuhačama u ruci. Pozdravljaju se stari prijatelji, rade se neke sitne prijateljske nepodobštine (FakeTaxi) a neki već i testiraju naš poligon.

Zmajo nam već bio pošteno napet kad se konačno popunila praznina. Ali takvu ekipu vrijedi pričekati.

Nešto kasnije od plana konačno je bilo moguće otvoriti druženje i službeno. Zbog kašnjenja i uzbuđenja je naš Veliki Vođa malo zaboravio govor koji je smišljao danima, ali nije zaboravio pozdraviti sve i zahvaliti svima koji su pomogli, kao ni minutu šutnje. Poveo je on ekipu u obilazak trase ali njegov korak su rijetki mogli pratiti.

Tko je pozorno gledao mogao je vidjeti po čemu je poligon dobio ime.

Nakon šetnje, pa usprkos i objašnjavanju da sve teže prepreke imaju ponuđenu lakšu varijantu, dosta je ekipa odlučilo pričekati s izlaskom s parkinga dok još ne skupe hrabrosti. Da im pokažemo da se nemaju čega bojati prvo smo na stazu pustili prekaljene vozače i vozila.

Do prvih uzbuđenja nije trebalo dugo čekati. Jedna od prvih prepreka je iznenadila ekipe i Glogovina je već počela uklanjati nedostatke dizajna, srećom bez velikih posljedica…malo savijen volan u jednom slučaju a u drugom je vozač motocikla glumio Supermena i završio u hrastiću koji je već ionako slomljen.

Da je glog koristan i da može donijeti onu malu prevagu koja je nekad potrebna da se svlada prepreka je također demonstrirano od prve ekipe. Morat ćemo uvesti posebnu tarifu za vitlanje na glog.

A to je bilo tek za zagrijavanje. Sad su već krenule i druge ekipe i pratiti sva zbivanja nije bilo lako. Neke ekipe pozdravljaju publiku dizanjem kotača a neke dizanjem blata.

U drugi dio poligona se ide preko mostića dok je nakon niza prepreka zamišljen povratak preko malog potočića. Malo ekipa je probalo a još manje ih je uspjelo prijeći bez dodatne pomoći pa smo bili primorani zatvoriti prepreku. Slijedi nekolika slika drugog dijela poligona iste ekipe (i malog izbjegavanja testa bočnog nagiba na suvozačevu stranu) i tek kad je ekipa zapela fotograf je potražio gdje su ostali.

A ostali rade akciju na sve strane. Kao što se može vidjeti, neki dižu zadnji kotač u pozdrav.

video ustupio SS

Video ustupio SS

Da život fotografa na ovakvom zbivanju nije lagan prikazuje slijedeća slika…zamislite nastavak. Možda da ekipa nije pokušala atentat na fotografa bi i vozilo preživjelo, ovako je i njemu Glogovina uzela mjeru.

Naš Roni je vozio tako brzo da ga je fotograf uspio uloviti tek pri kraju trase i prelasku potočića, kojeg je među rijetkima (ako ne i jedini) prešao bez dodatne asistencije.

ali to ne znači da nije ulovljen kako je nasjeo putem (video ustupio SS)….

Skalaburđije upijaju iskustvo sa sigurne udaljenosti.

Neki piju, neki popravljaju a neki izvače zadnje atome iz kvačila, bitno da je sve pod budnim okom Velikog Vođe.

Potočić se pokazao kao neprelazna prepreka za jednu ekipu, stradalo je nekoliko gurtni prije nego se odustalo od izvlačenja u smjeru trase. A ni suvozaču nije bilo lako.

video ustupio SS

No barem su bili u centru zbivanja koje samo jedan Suzuki vozač može prirediti. Prvo je majstor bacio auto na bok pa su morali uskočiti svi u blizini da ga vrate na kotače (u stvari tek dok se Medo naslonio je krenulo), a onda je majstor i sebe bacio na glavu. A jedino mu bilo žao svježe zapaljene cigarete.

Evo Supermana…gleda akciju i čvrsto stoji na zemlji.

Jedna ekipa je uspjela bježati od objektiva ali vrijedi spomenuti njihovu ustrajnost da ubijaju vozilo (jedino registrirano koje je krenulo po zamišljenoj trasi) na sve načine koji im padnu na pamet. Uspjeli su i našeg Denisa natjerati u bijeg, ali bome i popeti se do cilja, nakon što su nam slomili jedno stablo i preuredili izgled poligona.

Da poligon pruža potpuni wellness tretman je nešto ranije spomenuti suvozač isprobao. Tretman ljekovitim blatom je nastavio kupanjem u Bednji.

I tu je završio prvi dio druženja pa su gledatelji i ekipe krenuli na osvježenje u kamp. A tamo akcije kao u priči…jedni peku janka, djeca uživaju u samostalnom pripremljenom blatu, radi se inspekcija vozila…

Još jedna ekipa kojoj je Glogovina uzela mjeru pa proučavaju razmjere nevolje.

Da nema straha za budućnost offroad-a (ili barem valjanja u blatu) pokazali su klinci u kampu, dok je poligon bio zauzet. Neke je trebalo zamotati prije transporta kući.

Makar se veliki parkirali, živosti je bilo i na poligonu

Nisu samo klinci iskoristili pauzu…jedna ekipa je krenula potajice ali poligon ne voli vozila s kukom pa ju je oko objektiva brzo stiglo, a i trebalo je potegnuti vitlo.

Za ručak su naši vrijedni kuhari i pomoćnici pripremili grah. Čak su i šankeri uspjeli prigristi nešto.

I tko zna kako bi se situacija dalje razvijala da nije Roberto krenuo na stazu. Onako bez veze, samo da prijatelj osjeti duh BMW motora u japanskoj igrački. I naravno da je brzo zapeo u blatu. Ali nije to bitno. Bitno je da taj auto nekako uvijek povuće druge aute. I odjednom se stvorila gužva. Skalaburđije su izgleda popili dovoljno (alkohola, soka, iskustva) i u konvoju napali poligon. Koliko god oni žešće napadali prepreke toliko im je Glogovina pružala otpor i ubrzo su im auti dobili potpis poligona. “Dizajnirano u Japanu, poboljšano u Glogovini.”

Koliko god njihovi dizeli bili močni, do kampa se ne čuju pa posjetitelji nisu znali da se ima nešto i za vidjeti. Taj nedostatak je ispravio naš Veliki Vođa. Nema boljeg poziva za publiku od rike koju stvara kad otvori drugo grlo svojeg Webbera. A ujedno i tjera komarce. Tu su već krenule i taksi vožnje za one koji su se uspjeli ogrebati kod svojeg favorita.

Vozila su dolazila i odlazila, ali samo jedna ekipa nije izlazila s poligona. Složno su svladavali s manje ili više uspjeha prepreke koje su im odgovarale. Otvorili su oni i svoj frižider. Ma ne bi ja njih toliko spominjao i slikao da nisam primio mito.

Ubrzo su oni pronašli dodatnu zabavu kad su shvatili da te njihove kratke GR-ove jedna prepreka lijepo lansira u zrak…

Ali mislim da ih ništa nije tako razveselilo kao trenutak kad se naš autobus nasukao na sprud.

Ili je grah bio preslaba hrana ili su ekipe i posjetitelji ogladnili od tolike akcije. Janko i odojak su nestali prije nego ih je oko objektiva ulovilo. I taman kad su se već neki spremali krenuti kući povukao se zadnji adut iz rukava. Iako je ovo primarno zamišljeno kao druženje, i kao uspomenu na njega smo napravili naljepnice (za koje se nitko baš nije previše otimao), zapakirani u masne krpe su čekali pehari domaće izrade. Mana im je kao i onima iz Križevaca što se teško pije iz njih, ali nekako su im se svi veselili. Veliki vođa je noćima skupljao dijelove za njihovu izradu.

Za neke su se našle “samo” majice

A posebnu nagradu je svojom influencerskom ulogom zaslužio Medo. Mislim da mu se dopala. Eto, ako njegova supruga čita ovo, nije on kriv što nije na vrijeme krenuo doma. Toliko je emocija prštalo da nije nikako mogao napustiti naš kamp.

S nagradama i Velikim Vođom je pala još pokoja slika.

I tu je nekako službeni dio završio…pa su neki krenuli kućama, neki su se nastavili zabavljati, neki su gubili mobitel a neki su krpali svoja gvožđa na poligonu.

i to bi bilo to za ovaj puta. U nastavku možete pronaći veliku galeriju slika. Slobodno se poslužite.

Zahvala svima koji su sudjelovali. Zahvala svima koji su na bilo koji način pomogli. Hvala na donacijama. Hvala i onima koji su mislili da smo njihovu zemlju očistili.

Nakon galerije postoji mogućnost ostavljanja komentara, pa ako ste namjerno ili slučajno zalutali ovdje, ostavite nam komentar da znamo za to.