Nije stigla daleko od starta. Jedna graba je bila malo preduboka za ekipu koja tek počinje u ovom sportu. Štrik nije mogao izvuči obješene kotače van, nakon dva pucanja, ekipa odustaje.
Nakon njih kreće puno iskusnija ekipa s “malim” ali ozbiljnim Suzukijem. Daske u gepeku su pomogle kod prve grabe. Prošli su, iako uz osjetan miris lamele, nakon skoro sat vremena.
I tu onda stiže ekipa bez imena, nazovimo ih Jäger tim. Zdelanec kućne proizvodnje, malo vjere u pomoć s nebesa, i samo bez pameti.
Oni su ipak nešto iskusniji i privezanijih ektremiteta pa prolaze. Vozaču malo pada mrak na oči koliko to kumiću treba da zakopča.
Sad se ne vidi, ali na idućem zavoju je grabica još veća, no ni to nije problem ako držiš jezik ravno.
nakon što su prošle prve muke, slijede mali hupseri…gas do daske i frezanje…a ekipa vrišti okolo
Mada bi bilo brže vitlom, atraktivnije je bacati blato okolo
I tamo gdje slabiji (ili pametniji) kopčaju vitlo, Jäger ekipa radi atrakcije za publiku
Straha nemaj, hrast nebuš pomaknuo
Vrijeme ide, kraj se bliži
Tu tek postaje jasno zašto oni tako sporo voze. Pa čekalo se da ženica vidi kako radi vitlo, a sinek kako mu tati plješću.
Još malo krckanja ipak treba do kraja, ali da treba na vitlu bi se vukli kroz cilj
I finalno frezanje, sve skupa dovoljno za treće mjesto na kraju.
Par slika ozbiljnije ekipe…njima nije falilo ni atraktivnosti ni brzine, ali da bi im dobro došao jedan filter čađe, došao bi…ili se to oni skrivaju od oka objektiva?
I na kraju video vožnje Jäger tima, Mladen je ispustio dušu za snimak, a ona se uvukla u kućište kamere, pa je slika maglovita